Dokaz da su globalizacija i tranzicija ušle u sve pore života.
Sahrana, 1924. godine:
Konjska zaprega vuče sanduk, mir i tišinu kvare jedino konjske potkovice koje udaraju u kaldrmu. Stari sveštenik počinje jekteniju, ljudi plaču, postave se 3 do 5 sofre i to je to.
Sahrana, 2011. godine:
Kombi marke Mercedes-Benz 220 cdi vozi pokojnika. Iz kombija dotične marke se čuje pesma, jebi ga vozaču niko nije umro. Mladi pop koji fura jašarku i izgužvanu mantiju pevuši "Ramo, Ramo" dok se rodbina i prijatelji opraštaju od pokojnika. Dok su iz kapele iznosili sanduk, jedan od nosača je mobilnim telefonom ugovorio biznis, da mu veterinar očisti vepra (da ga uštroji ili ti izvadi muda) jer ako to ne uradi kad vepru padne svinja na pamet razjebe mu celo dvorište. Posle sahrane se ide u obližnji restoran gde se servira kompletan meni sa Nove Godine, izuzev pihtija. Često se desi da neko od rodbine ili prijatelja posle cele ove ceremonije sa oduševljenjem kaže "Što smo se dobro proveli na sahranu!"
E ni sahrane nisu k`o što su nekada bile!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.