
Izreka kojom naš narod izražava svoju veru u sudbinu.
Jedan trgovački putnik iz Nagasakija je preživeo atomsku bombu u Hirošimi. Vrati se kući u Nagasaki. Ameri bace atomsku na Nagasaki i njemu opet ništa. Do pre par godina znam da je bio živ.
Bata Stojković u "Ko to tamo peva" je za njega malo dete. Iako mi je omiljeni glumac.
Stara izreka koju je na svojoj koži osetio Ioannis Bourousis.
Krle zama´nuo stolicom na Big(glavonju) Sofoa, a ista završi na glavi Borusisa.
Izreka kojom potvrdjujemo da uloga sudbine u našim životima nije za potcenjivanje.(Čitaj: pričaj ti šta hoćeš, al' nešto je zapisano.)
- Šta je, bando, vari se, a mene ne zovete?...
- Jebi ga, brate, ima samo za trojicu, a čekamo Pedju... i tako.
- Ma meni je Pedja i rekao da neće moći da svrati... neka riba ga nešto... nego, je l' valja? Daj da dunem malo...
- Pa, 'Ajde... ne kaže se džabe ''nije kom' je rečeno, nego kom' je sudjeno''.
(posle deset minuta)
Pedja: Alo, stoko, gde je moj deo vutre!?
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.