
Izreka kojom naš narod izražava svoju veru u sudbinu.
Jedan trgovački putnik iz Nagasakija je preživeo atomsku bombu u Hirošimi. Vrati se kući u Nagasaki. Ameri bace atomsku na Nagasaki i njemu opet ništa. Do pre par godina znam da je bio živ.
Bata Stojković u "Ko to tamo peva" je za njega malo dete. Iako mi je omiljeni glumac.
Stara izreka koju je na svojoj koži osetio Ioannis Bourousis.
Krle zama´nuo stolicom na Big(glavonju) Sofoa, a ista završi na glavi Borusisa.
Izreka kojom potvrdjujemo da uloga sudbine u našim životima nije za potcenjivanje.(Čitaj: pričaj ti šta hoćeš, al' nešto je zapisano.)
- Šta je, bando, vari se, a mene ne zovete?...
- Jebi ga, brate, ima samo za trojicu, a čekamo Pedju... i tako.
- Ma meni je Pedja i rekao da neće moći da svrati... neka riba ga nešto... nego, je l' valja? Daj da dunem malo...
- Pa, 'Ajde... ne kaže se džabe ''nije kom' je rečeno, nego kom' je sudjeno''.
(posle deset minuta)
Pedja: Alo, stoko, gde je moj deo vutre!?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.