
Izreka kojom naš narod izražava svoju veru u sudbinu.
Jedan trgovački putnik iz Nagasakija je preživeo atomsku bombu u Hirošimi. Vrati se kući u Nagasaki. Ameri bace atomsku na Nagasaki i njemu opet ništa. Do pre par godina znam da je bio živ.
Bata Stojković u "Ko to tamo peva" je za njega malo dete. Iako mi je omiljeni glumac.
Stara izreka koju je na svojoj koži osetio Ioannis Bourousis.
Krle zama´nuo stolicom na Big(glavonju) Sofoa, a ista završi na glavi Borusisa.
Izreka kojom potvrdjujemo da uloga sudbine u našim životima nije za potcenjivanje.(Čitaj: pričaj ti šta hoćeš, al' nešto je zapisano.)
- Šta je, bando, vari se, a mene ne zovete?...
- Jebi ga, brate, ima samo za trojicu, a čekamo Pedju... i tako.
- Ma meni je Pedja i rekao da neće moći da svrati... neka riba ga nešto... nego, je l' valja? Daj da dunem malo...
- Pa, 'Ajde... ne kaže se džabe ''nije kom' je rečeno, nego kom' je sudjeno''.
(posle deset minuta)
Pedja: Alo, stoko, gde je moj deo vutre!?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.