Stavljanje do znanja napaljeniku da bespotrebno žuri i preteruje, pokušaj odvraćanja od neke subjektivno hitne, epohalno važne akcije koju je naumio realizovati po svaku cenu, odmah i sada. :Mora odmah jel'? Mora kurac! Šta s' zapeo ko mutav na telefon? Polako čoveče!:
m: Brate, ajde da priđemo?
b: Čekaj da se zagrejemo malo.
m: Ajde čoveče... moramo sada, krenulo da me hvata.
b: Koj' ti đavo, nije pukla puška, vidiš da su tek stigle.
...
b: Eeee... oćemo sad?
m: Sada? Si slep, govedaru pijani?!
b: Ma to joj je brat...
m: Mršukurac!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Dobro napisano +