Izgovor (ne)jebača jer nije povalio određenu devojku.
Kao što je sve u prirodi usklađeno neobičnim ritmom, tako i život ima neki smisao. Čudan i tajnovit koji razumeju samo oni koji imaju nešto u rukama, u sebi. To "nešto" bi otprilike bilo sposobnost da odvede u krevet svaku ribu kojoj migne.
Majka priroda se postarala da nas ima i takvih koji (ne)jebemo, kao sušta suprotnost njima, uzvišenim jebačima.
E, sad dolazimo do srži svega. Kad kažem da mi "ona nije dala" ja uopšte ne očekujem da neko poveruje u to. Ja to kažem samo da bih opravdao svoj loš prilaz i modar obraz.
To je tokom vremena, uporedo sa razvojem ljudske svesti hvatalo maha i danas postoje dve grupe muškaraca: jebači i (ne)jebači. Pedere ne pominjem jer oni po meni i nisu muškarci. Jebači jebu a (ne)jebači (ne)jebu, što će reći kobajagi jebu.
Onaj ko jebe nema potrebu da se nekom opravdava zašto nije jedne večeri u punom klubu uhvatio neku ribu. On zna da će već ujutru naći neku u koju će da izlije semenu tečnost.
A onaj ko (ne)jebe će uvek iznova smišljati različite izgovore jer on (ne)jebe.
jebačev slučaj:
-Tebra, sinoć nisi ništa ulovio.
-Nisam sinoć, ali jesam jutros. Znaš onu malu što radi u mesari, onu novu.
-Ne seri da si nju?
-Jok ti si.
(ne)jebačev slučaj:
-Burazeru koliko sam video ništa sinoć nisi smot'o. A i obraz ti je modar.
-A pusti, nisam znao da ima dečka. Njega sam prebio a ovo mi je od nje, da se odma' razumemo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.