
Kazemo kada nekog vidimo da nesto lomi ili pokusava da slomi...
Skretanje pažnje nekoj osobi da sa nekom stvari koja je u našem posedu, a ima za nas neku novčanu ili emotivnu vrednost, rukuje divljački k'o Kromanjonac sa kompjuterom. Cilj je postideti počinioca ukazivanjem na nepoštovanje prema našem posedu.
- Komšija, jel' do grada?
- Aha.
- I ja, upadaj da te povezem.
Tras!!!
- Lakše malo sa tim vratima, nije ti to tata kupio!
- Uh, izvini komšija, uslovni refleks. Jebi ga, šta ću kad sam samouki mehaničar.
......
- Draga, mogli bi mi malo sada, a?
- Eh, pa oni su mi dani. Al' ajde, bio si dobar, pa ću ručno da te obradim.
(Daj šta daš)
- AAAAAA! Pobogu, pa ne šmirglaš oklagiju! Polako, nije ti to tata kupio!
- Hehe, ja se malo zanela, znaš, žurim da mi ne počne serija... Nisam te valjda mnogo povredila?
- Pa, moraćeš da ljubiš da prođe.
Upućuje se ljudima koji habaju tuđe, a čuvaju svoje stvari.
-Vidi jes glup telefon! Pa uhvati mi vajsle! :udara po ekranu:
-Ej nije ti to tata kupio! Šta udaraš? Udaraj tako svoj!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.