
Trenutak u konverzaciji kada sagovornik, ogovarač, samo na kratko prekine laprdanje, pozove se navodno na degutantnost ili poverljivost ostatka priče, malo podigne svoj moral a mnogo više znatiželju kod druge strane, iako je već 99% sadržaja izneo.
- I kažeš da ste tek tako pokupile te pijane momke?
- Aha...
- I?
- Hihihi! A nadalje nije za priču!
- Govori!
_______________________________________________________________________
- E Džek ne seri, kako nije za priču? Čoveče, roknuo si devicu... Ajde završi, šta je bilo onda?
- Ehh moj Fredi... baš sam se sjebao nakon toga. Jbg, pogreši čovek! A tako je ličila na...
- Daj pusti patetiku, šta je bilo posle?
- Pa kažem ti, mnogo sam se loše tada osećao, ništa nisam mogao, morao sam da je uvaljam Lektoru.
- Ništa? Au brat... gadno! Šta se dešava sa tobom, mnogo si smekšao? Brineš me!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Ova je dobra baš.