
NIS je bila jedna od nekoliko zlatnih koka domaće privatizacije. Obećavala je dobru juhu, masnu oko 1000 evrića za svakog ko je kusne. Ne, to nije NIS obećao, obećalo je mlađano momče što mnogo svira i voli da vlada.
A od juhe, trenutno „nista“. Zakuvala se voda, ali je koka u međuvremenu kalirala, pa se serviranje iste odlaže do kraja godine(koje???). Kuvari znaju da kažu i „ništa“ ali se trenutno ponašaju kao mala deca koja vrskaju i zato sada – SAMO NISTA. To će da potraje dok strani šefovi kuhinje ne utvrde koliko koka stvarno vredi i koliko je izgubila na težini...
Nema akcija dok se koka ne podgoji...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Teško da će da se podgoji. Lepo rečeno.