
Ono što nas čini ljudima, jeste činjenica da u istim situacijama reagujemo na različite načine. U odsudnom trenutku svako zalazi u svoje iskustvo i svoje sjećanje. Svako pokušava da na najbolji način iskoristi svoje znanje i vještine da bi se konkretna situacija završila na najbolji mogući način.
A: Care, čuh da te traži Žile iz teretane. No vidim da te i pronašao.
B: Strašno zanimljiva situacija. Vidim ti ja njega kako kreće put mene. Zajapurio se sav, stegao šake, ko Jabukomen izgleda. Ja bio u vceu, umivao se. Prilazi vratima, rotira se za 90 da može da prođe...
A: Pa jesi odvalio lavabo i ljuštio ga po glavudži?!
B: Čekaj. Ulazi on, počeo da viče nešto, ' A ti je muva..., za sisu... dupe... ' !
A: Jesi mu rekao, ' Jebem te u usta, meni si došao u moj kraj?! '
B: Stani, bre. Vidim ga koliki je i sjetih se bukvara i šta da radiš kad ti dođe medvjed. Pošto nisam imao drvo u blizini, rekoh da se pravim mrtav. No mi nije povjerovao, jebiga.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.