
Ti mi nešto pričaš?! Ja sam za tebe televizor u boji rođače! Obično je propraćena prvo klimanjem glave sa blagim osmehom, dok mu u sebi nabrajaš sve po spisku, jer znaš da laže kao ker, ili se možda ni ne razume u ono što priča, samo džabe mrsi muda...Uglavnom, odnosi se na sve one što glume baju u kraju, a nisu...nisu ni mačku šutnuli s praga.
Mare, uživeo se u priču: I on reč, ja reč, malo gurkanja, ovo ono, krenemo mi da se bijemo, kad pola kafane na jednoj, pola kafane na drugoj strani! Oni mučenici uzeli katanaćo taktiku, onaj jedan me gađao i šurikenom mamu mu, još me seva glavudža!
Žare: Ma da, znam ljudi mi pričali, bio si pravi Misirac!
Mare: To ti kažem, mlatili smo se kako je ko koga stigao, dok ne ulete murija mamu im, a i njega sam jednog roknuo, morao sam, šutnuo me na podu, kad sam se bio isklizao!
Žare: Ma koga lažeš čkopi dnaje bre više?! Pobegao si bre čim si vid'o frku, a zbog tebe se i tukli ljudi, što si marnuo ribu onog hemičara, a on još bio sa ortacima, likovi bre jutros izašli kako ko, neko iz buvare, neko iz Banjice. Murš bre, nisi šutno mačku s praga, ti mi nešto pričaš!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Mere.
Heh, fala lepo.