Ekvivalent vremenu koje će klinac provesti na mjestu gdje ne bi želio da bude. Ćale naravno ne mrda sa mjesta dok se flaša ne iskapi, i nema razumjevanja za činjenicu da je sin u mislima daleko od kuće kuma Slavka i da igra lopte.
-Dječak tužno gleda u oca i do pola popijeno pivo u njegovoj ruci. Svaki novi gutljaj u njemu budi nadu da će stari reći "na noge familijo, idemo kući". Sa ekstazom - ravnom prvom seksualnom iskustvu, posmatra kako otac iskapljuje poslednji gutljaj piva.
-Ajd još jedno kume Milovane.
-A ne ne, vozim bolan Slavko ne smijem.
-De ne zajebavaj. Pašenog mi Zoran noćas u smjeni. Ništa se ne sjekiraj. On ti je u našem kraju što i ministar unutrašnjih poslova.
-E jebi se, daj još jedno onda, greota je da se grije.
Nada u dječakovim očima se gasi. I opet počinje začarani krug u kojem glavnu ulogu igra flaša piva i očev pivski stomak koji toleriše alkohol kao vodu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Desi bre ti nema te sto dina? +
Fino, čoveče! Jes' dobar?
+
Fala momcovi. Trebalo mi je malo odmora. A i onako nisam više znao šta da pišem :)
Volim što si se vratio :)
+++