
Kaže se za osobu koja je često bolesna, a ima već oko 100 godina. Deca joj već zauzela grobno mesto, praunučići se zaposlili, poženili, poudavali, a ona nikako da napusti ovaj svet i da ostavi svojim bližnjima nasledstvo. Najjača karakterna osobina kod takve osobe je škrtost, potpomognuta inatom.
Mika: Zdravo kumo, živ li ti je još pradeda? Čuo sam da se nešto ozbiljno razboleo.
Tanja: Živ, živ. Njega samo glogov kolac može da dokusuri.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.