U ovom slučaju, nepoznati ležeći objekat. Obavezno kriv za sva lomljenja malog prsta i ostalih delova stopala noću.
Vraćam se kući mrtav pijan. Keva leže da spava i usput mi dobacuje da pazim kad prolazim jer je kupila novi viseći sat koji je trenutno smešten u kutiji u hodniku. Polovično primam k znanju i upućujem se prema krevetu. Nekoliko sati kasnije, budim se jer crkavam od žeđi. Po mraku tumaram kroz kuću kad odjednom TRAAAAS-BUUUM-CAAAANGRRRR. Keva đipa iz kreveta, ćale već skida pušku da se brani od provalnika, istrčavaju u hodnik, a ja na podu zajahao kutiju, hvatam se za mali prst i kukam dok me klatno koje visi na federu mlati po glavi.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
hahahaha +
+ ako je istinit događaj
Mora biti da je istinit... vidi se autentičnost doživljaja.
+