
Svake godine noć između 31.avgusta i 1.septembra obeleži dotada neviđena tišina, kao da je noć žalosti. Nema bajkera, nema galame ispred „brze hrane“, dovikivanja do pred zoru, ni kučeta ni mačeta-škola počinje. Svi koji ne kreću tog dana u školu mogu mirnije da spavaju , osim onih osamdesetak hiljada majki čiji mezimci i dušice kreću u prvi razred.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Mi se uvek napijemo u čast poslednjeg dana rasputa :D +