
Leto. Komarac. Zuji ti oko uha, a samo što si legao u krevet. Ne bi ustao ni da ti se piša, a kamo li da ga juriš novinama po sobi. Praviš mu zamku tako što ćeš, kada zujanje bude bilo najjače, odalamiti sebe po obrazu I na taj način ubiti zlotvora. ZzzzzZZZZZ ! PAF! Zabolelo te je. Setio si se detinjstva I ćaletove ćuške. Ne osećaš zujanje više. Zadovoljan si. Pretpostavljaš da su delovi komarca rasuti po tvom obrazu. Baš te briga, umićeš se ujutru. Nakon par minuta opet zujanje. Nisi ga ubio. Opet ista taktika. PAF!...PAF!...PAF! Iznerviran si. Išamarao si sebe pošteno, možda si ga ubio, možda nisi. Briga te. Obraz ti bridi. Osećaš zujanje ali ne od komarca. Uspavao si samoga sebe.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Ma odlična! :D