
Nepisana pravila kojih se treba pridržavati da bi se uklopio u društvo.
U kafani piješ stomakliju, eventualno pivo i merkaš konobaricu.
Na utakmici pevaš navijačke pesme ili ćeš da dobiješ po pički zato što si pička.
Ne pišaš gde stigneš, iako možeš, nego to radiš u WC-u.
Dupe brišeš toalet papirom ili pereš vodom, zavisno od veroispovesti,
ali je bitno da ne navlačiš gaće na usrano dupe.
Medicinskim sestrama kupuješ kafu i čokolade, a doktorima daješ viski i keš.
U slučaju saobraćajnih nezgoda vadiš dizalicu i krećeš u objašnjavanje ko je kriv.
Ne prdiš u liftu i u avionu jer stvarno nije lepo.
Braći i sestrama ne psuješ majku, jer bi to bio incest.
Ako se pomenu pederi kažeš da bi ih prebio, da te ne sumnjiče da si i ti peder.
U restoranu, kada dama seda pridržiš joj stolicu,pa tek onda ti sedneš.
Ne pišeš dugačke definicije, jer ako si ti lud da ih pišeš, niko nije lud da ih čita.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Ja sam lud, mada nisam Lud. +