
Prvi bunt. Prvi put kad shvataš da ako nešto uradiš što je van šina neće doći jahači apokalipse da sve razjebu. Pupčana vrpca no. 2 je tada rasečena, jedan kratki končić kojim te lutkar upravlja iskidan. Ranac na jednom ramenu, ne pada, nije se pokidao, nije mu ništa. Postavio si pitanje “Šta ako?” I ostao živ. Ti si slobodan, ti si dečko koji obećava. I osećaš da je to prvi korak, da sledi još puno stvari za “jedno rame”.
Ali vrate te u šine. Ne vrate te tada, prođe zaista dugo, ali vrate te. Postoji kalup i nećeš ti iskakati, nećeš ti da viriš.
Posle shvatiš da si samo dečko kome je obećano.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Lep sastav, greota sto ljude boli kurac da citaju. +
Zanimljivo, duševna defka ;)
Baš dobra. +
Nezno. ☆
Vidi, vidi ko je doš'o! +
Nije u duhu pobedničkog duha iz lampu.
Ovo vole žene. Ja volim onaj drugi duh.
Prvi bunt.Jako dobro.
+++