
Osećaj da su svi ljudi oko tebe suvišni, pa na sve načine pokušavaš da u korenu sasečeš svaki kontakt sa njima. Svi ti pogledi, glasovi, guranja u velikim naseljima umeju da dokurče u oscilacijama. Sasvim nebitni za tebe, utapaju se u pejzaž i nestaju lagano iz tvog vidokruga.
Crna, bezlična garderoba, jer je najneupadljivija, pa će i tudji pogledi biti svedeni na minimum. Naočare za Sunce, kako bi se izbegao kontak očima, jer jedan pogled govori više od hiljadu reči. U ušima su slušalice, kako bi se sva ta buka utopila u milozvučnost tvoje omiljene pesme.
Onda je dovoljno da, u repu autobusa, zatvoriš oči i da svi oni za tebe ne postoje, a da toga nisu ni svesni. To je trenutak kada ništa više, jednostavno, nije bitno.
-:boc: :boc: :boc: Izvini, mo'š d'otvoriš prozor?
-Izvini?
-Ej?
-Ehej?
-Njah... -.-
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Samo da asoc momenti ne pređu u naviku. :-) +