U našem jeziku,često isto što i plata
-Šefe,danas prvi,trebalo bi da dobijem platu...
-Joj nemoj danas,nemam gotovine,majke mi!Evo biće u ponedeljak,obećavam.
-U redu,onda u ponedeljak...tiho,sebi u bradu - nataknem na kurac ja i tebe i tvoje obećanje,kako s njim sutra gazdi kiriju da platim?!
Izvor rijeke koja se nerijetko ulijeva u razočaranje.
Suspenzija od slobode dok ne izvršiš rečeno.
- Zašto si ostao? Pustio te je doma ranije s posla.
- Obećao sam da ću te odvesti nazad.
- Nije bilo potrebe. Snašla bi se.
- Vjerujem da bi se snašla, ali obećanje je dug, a dugovi se vraćaju.
Suspenzija slobodne volje dok se ne odradi obećano. Osim objektivnih izvanrednih okolnosti koje su jasno navedene, nema razloga za odbijanje ili manipulativno tumačenje u svoju korist.
- Jesi li napravio?
- A nisam još.
- Kako nisi? Čekam već dva dana. Gdje zapinje?
- Pa ovaj, moraš shvatiti...
- Ne obraćaj mi se.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.