
Obecanja u vezi su me uvek fascinirala! Toliko netacna,toliko nebulozna i toliko glupa,a u isto vreme toliko realna u tom trenutku "zaljubljenosti"(citaj fizicke potrebe).. Uvek su bila tako slozena da bi tacno udovoljila partneru. I svako obecanje koje je dato u toku veze automatski pada u vodu istog trenutka kada se ta veza zavrsi. Ponekad i pre zavrsetka.
Pr. 1: "ja nikada necu raditi sa drugim/drugom ovo sto radim sa tobom!"
Pr. 2: "Ja nikada nisam radio/radila nista sa drugim/drugom!"
Pr. 3: "Ja cu zauvek misliti na tebe,i zauvek cu te voleti"
itd..
I ta obecanja idu ili do granice dokle ne postanu toliko jadna i providna da partner pocne da shvata da je neistina,ili traju do kraja veze i pruzaju zabludu partneru..
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.