
Pitanje koje postavlja zajebant, a služi da bi se dogovorili u kom trenutku zajedničkim snagama da počnu nešto teško da podižu, guraju, cimaju i sl.
Pera: Oćemo na 1,2,3,4, ili na 1,2,3,4-sad?
Laza: Ma kako hoćeš, samo da podignemo nekako ovaj šifonjer.
Pera: Dobro, ajd onda na 3,4.
Laza: Ajde.
Pera: Van, tu, tri, četiri(čeka da Laza prvi počne da tegli, da mu bude lakše da podigne manju kilažu)...sad!(tek tada upotrebljava snagu).
Laza: A, jebem te usta, šta se zajebavaš! Ajd opet, bez zezanja!
Pera: OK... oćemo na 1,2,3...
Laza: More marš u pičku materinu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.