
Verovatno jedan od najtuznijih prizora. Kad se javi onaj osecaj da nesto place u nama, da saosecamo sa njegovom samocom. Ma koliko grubi, ili nepristupacni na momente bili, u tim ocima mi pronalazimo tugu prema kojoj ne mozemo ostati ravnodusni. I toliko bismo zeleli da udomimo to nesrecno stvorenje, ali nazalost, u vecini slucajeva, ipak mucno okrecemo glavu...
Kao sto je napisao Cika godzila iz Srecnih ljudi:
-on me ceka, on me uvek ceka, na vratima jedna njuska meka, ocima mi zivot svoj daje, ne zna da prica, ali zato laje...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ima vec par definicija na istu foru, ali dajem + lepo je napisano :)
a pa hvala, nisam stvarno gledao, ne mogu da kazem :))