Prijava
  1.    

    oci tuznog psa

    Verovatno jedan od najtuznijih prizora. Kad se javi onaj osecaj da nesto place u nama, da saosecamo sa njegovom samocom. Ma koliko grubi, ili nepristupacni na momente bili, u tim ocima mi pronalazimo tugu prema kojoj ne mozemo ostati ravnodusni. I toliko bismo zeleli da udomimo to nesrecno stvorenje, ali nazalost, u vecini slucajeva, ipak mucno okrecemo glavu...

    Kao sto je napisao Cika godzila iz Srecnih ljudi:
    -on me ceka, on me uvek ceka, na vratima jedna njuska meka, ocima mi zivot svoj daje, ne zna da prica, ali zato laje...