
Kraduckanje po dinar, dva, pet na naše oči od nas samih. Pojava toliko raširena kod nas da je već smatramo za normalnu. Direktna posledica nezajažljivosti i želje za što većim profitom bez obzira na posledice po obraz i čast.
Čvrsto sam rešio da se borim protiv ove pošasti i neću dozvoliti da mi postane normalna.
- konstantno nemanje sitnine za vraćanje kusura u pojedinim prodavnicama
- konstantno pretvaranje konobara da smo im oprostili kusur
- kradja na pumpama sa plinom, gde ti za naručenih 500 din sipa 495,
- zabrana preturanja na pijaci i biranje boljih "komada" sa ciljem da se sigurnoj mušteriji utrapi škart ne bi li potencijalnu buduću očarali dobri komadi...
itd.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Сетих се оног филма "Office space", кад лик у некој (великој) америчкој фирми пусти у оптицај програм који сакупља ту ситнину и преноси му је на рачун...
To kolega! Fight the power!!!