
Oci su jedan vrlo kontraverzan organ.Nezne i osetljive a opet tako fleksibilne.One se cuvaju,bacaju,prelamaju,skacu,u njima je trn,one mogu da govore,ponekad su ogledala duse a ponekad mutne k'o Dunav, prem da se u njiov sud kune.
"Cuva je k'o oci u glavi."
"Bacio sam oko na onu malu."
"Umoran sam.Idem samo oko da prelomi na 5min."
"Odmah mi se oko zalepilo na to."
"Oci su mi iskocile kad sam je ugledao."
"Svima sam trn u oku."
"Oci su ogledalo duse."
"Ima sarene oci,mutan je to tip."
"Oko mu se crveni.Mozek mu je na rezervi."
"Nisam,ociju mi!"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Kuul!
+
+
Ispale su mi oči od učenja.
Jooj oči moje lijepe!
:)
oči moje šućmuraste boje :D +