
Kad ideš kroz prirodu, ne žuri.
Uspori.
Stani i poslušaj,
Poslušaj tišinu. Sve je mirno oko tebe.
Ako se dovoljno uživiš, biće gotovo stvarno.
I onda čarolija, čuješ nešto, nešto kao zvuk.
On te tjera da se opustiš, lagano mu se prepuštaš.
Sam si na svijetu.
Zatvori oči, slušaj, primaš signale iz druge galaksije,
Zovu te. Napuštaš ovu dimenziju, odlaziš u drugi svijet.
Odlaziš u nepoznato.
Ni ti više nisi isti, nisi uopšte čovjek.
Pretvorio si se u oblak. Lagan si i providan.
Ne možeš da se odupreš vetru koji te vuče i rasipa poput dima.
I onda, nestaješ. Ili postojiš, u drugom obliku, u drugom univerzumu.
Ti si sve i ništa odjednom. U svijetu cvijeća i leptira, ti biraš ulogu.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Hvala na odiiii :3 +++
Hvalala tebi na komentaru :D