
Može se primjeniti u dva slučaja i to:
Kada si totalno isplanirao kako stvari treba da se dešavaju i kako je najbolje za tebe, al odjednom krene sve po zlu pa izgubiš i ono što si imao.
I kada upadneš u neizbjeznu frku sa lokalnim propalicama koje su žicale neke pare od tebe pa si ti eksplicitno odbio da im udovoljiš.
Primjer 1:
Dolaziš kući gladan ko mrmot, pitaš kevu...
- Gdje su ona jaja sto sam vidio u frizu jutros?
- Pa pojela sestra.
- E bem ti, a gdje je kobasica od juce?
- Tata jeo prije posla.
- Nemoj mi sad reci da je i baba pojela sve palačinke od sinoć.
- Nije baba, bila komšinica Nada jutros.
- Znači odnio djavo i tavu i jaja...
Primjer 2 (dešava se samo u Banjaluci):
- Ej druže može pitanje?
- Ma može...
- Slušaj, treba mi marka - dvije, evo baš smo ostali bez cigara...
- Ma čuj, nemam para, nemam ništa, idem kuci...
- Pa daj, nemoj zezati... Moraš imati nešto
...
- Druže nemoj da te pretresam sad i da nađem!
...
- Ma koga ti da pretresaš?
...
I sad dok oni kontaju šta će, ti se premišljaš i kontaš kako je đavo odnio i tavu i jaja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.