
Za vreme finansijskog kanala, kakav sad vlada u Srbiji, rasipanje i luksuz ni u jednom trenutku nisu poželjni. Tačnije, u Srbiji nisu bili poželjni još od doba dinosaurusa, a po verovatnoći koja se može nazvati i aksioma, neće biti poželjni ni za pola milijarde godina. Država je dotakla sam talog od kojeg gore možda i može, ali zato bolje sigurno ne, jer čelnici iste ove smejurije od države imaju sekiru u leđima od koje ne mogu da normalno koračaju, nego se kao rakovi vraćaju unazad, a uz njih čitava populacija države koju bi bolje vodili Eskimi.
Iz tog razloga štedi, ako možeš. Ne rasipaj se, svaki dinar je bitan. Ali bukvalno dinar, jer i on kad se uzalud potroši ili izgubi više puta, prostom matematikom preraste u 50. A tih pedeset u sto, tih sto u hiljadu i tako do niza kojem kraja nema.
-Tata, zašto uvek kupiš ovaj hleb? Kupi nekada beli, mnogo je lepši, a nije ni 10 dinara skuplji.
-E, moj sine, deset po deset... Budi zahvalan što i taj imamo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Skrati drugu rečenicu, prevelika je, pogubih se, nije loše đene đene
baš u stilu matorih :)
dobar def +