Prijava
  1.    

    Ogrizina

    Ostatak sjena koji stoka ne pojede nego baci poda se ili ostane u jaslama. Preneseno u svakodnevnicu označava ostatak od ručka koji večeraš, ili debelu drugaricu neke prepičke koju jebe tvoj kum a ti vidi šta ćeš sa ovom. Uglavnom, predstavlja bilo kakav otpadak. Fudbalskim riječnikom, to su lopte koje kupi Pipo Inzagi.

    Život je takav, da nekom pruža samo ogrizine, a nekom sjeno daje. Treba prihvatiti realnost. Uzmi jedi ogrizine, pa možda skontaš da to i nije kraj svijeta, kako reče jedan pjesnik- „zašto svako mora biti glavni“? A ako ti, pak, dosadi, podapni opanke junače da zaslužis sjeno, o rosnoj travi da i ne pričam. I na kraju priče, opet se krije neka caka, isti kurac šta jedeš i gutaš ako si na kraju sit, možda se nekad i poželiš ogrizina kad te djetelina nadme.

    Pipo će ostati upamćen kao jedan od najvećih napadača svih vremena, dostigao je to kupeći ogrizine, nije mu lako bilo, volio bi i on da je mogao prošetati 3-4 igrača kao Ronaldo... A koliko se ljudi sjeća Nebojše Krupnikovića i njegovih makazica protiv Partizana?

    Treba biti zadovoljan sa onim što imaš, a poslije ko zna šta može biti, uvijek može bolje, ali i uvijek može gore.

    -Đe si kume šta ima šta se radi?
    -Evo kume, čekam tebe, treći krug sam novina okrenuo, popio sam tri borovnice, čekajući te.
    -Jebi ga kume, znaš kako je , žena, djeca, obaveze...
    -Ne znam kume, Mala, daj dvije pive!
    -Nego podsjeti me kume... Sjećaš se kad si ti onu dobru Tanju išao čekati, pa poveo i mene pošto je ona rekla svoj drugaricu Jovanu povesti?
    -Heheh sjećam se kume, kako se ne bih sjećao.
    -E jesi mi i tad uvalio, mislim , uvijek si ti meni uvaljivao ogrizine, al' tad si me nateg'o, svaka ti čast.

    Sjeli mi u mog Jugića, čekamo kod one školice seoske, taman sunce zašlo, kad ide neki skuterčić dernja se, Bogu dušu- Bog je neće. Ova moja vozi, sunce ti jebem on leg'o do zemlje, varniči sve. K'o kad ti izbaciš ruku na prozor Kadeta, pa ti prsten varniči po asfaltu. Tvoju Tanju sam vidio tek kad su sišle sa motorića, nije se ni vidjela od Jovane. Skidaju kacige, ovoj mojoj glava došla k'o kruška koliko se kaciga usjekla u lobanju, došlo mi da zovem Mirka iz fabrike vijaka da odvari ili da gonimo na strug. Upoznaju se sa mnom...

    -Ćao, ja sam Tanja, a ova mačka je
    -Malo deblja pretpostavljam, zakotraljaj taj fen u jarak, neće ga niko i sjedajte u Jugu pa da palimo, a tebi kume ću jebati mater. ULAZ' U AUTO KAD GOVORIM!

    Poslije nekoliko piva ti ode sa Tanjom, a ja ostao sa Jovanom. Smakazila me totalno. Vidio ja koliko je sati...

    Jedva sam je kume u Jugića ugurao. Kad stade čepušanje, mladu ti ned'lju! Ne bi me onako ni Aleksandar Kareljin bacao po rođenom autu. Nekako je skinem, počnem razmicati salo, razmiči, razmiči, kad se ukaza ona crven...

    -Šta je reći, što si stao?
    -Nemam ja tu šta, tu je urađeno što se uraditi moglo.
    -Ma, 'aj bolan, probaj koliko možeš, neću ja nikom pričati.

    I ja prob'o, gnjavio, malo pušio sisu, opet malo gnjavio...

    -'Aj probaj konjski ako ti je lakše?

    Okrenem je zguza, počnem raditi, počne i ona raditi, ja ga malo izvadim pa podražujem, a ona sve guzicom za mnom, ma da sam htio mog'o sam je do Frankfurta odvući.

    -De kume, koji ti je kurac, kad je to bilo, šta si navalio k'o neslan uguši me s pričom...
    -Vidio sam je maloprije, stesala se, izgleda k'o Ćana. A i otkad si se ti oženio, nema za mene ni ogrizina, sve k'o pored turskog groblja prolaze, samo glavu zakrenu. To mi je kume...