
Malo se preteralo sa količinom nečega, bez prisustva ikakve namere.
- Je li, ženo, ko solio ovaj ručak?
- Ja. Što?
- Sunce li ti tvoje, jesi ceo džak soli koknula?
- Da probam... Uh, istina. Znaš, gledala sam seriju dok sam to spremala i možda mi se malo omaklo...
- Kako li izgleda kad ti se mnogo omakne? Daj bure vode, izgoreh!
..........................................
- Jao, sinko, šta sad da ti radim? Pa, kako majci da kažeš da ima neko kilo viška? Znaš da ja to ne smem da pomenem ni u šali, ni u najgoroj svađi?
- Jebiga, ćale, omaklo mi se.
- Znam, ali šta da ti radim, sad moraš da najebeš koliko god mi bilo žao zbog toga.
Treće dijete.
Prema mom istraživanju, od dvadeset sedmoro mojih srednjoškolskih drugara, u brak je stupilo šesnaest dosad. Troje nema djecu, dvoje ima po jedno, jedanaest ima po dvoje, a jedno ima troje.
Naiđem ja na školskog Dejana, ovog što ima troje, i kažem: "Opaa...troje, svaka čast Srbendo!"
Kaže on: "Jebiga! Omaklo se!"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.