
Svako od nas ima bar pojednog prijatelja ili druga koji hronično pati od toga, a ako nema, fakat je onda on taj. Karakteristični simptomi su učestalo ponavljanje fraza poput: "Ne mogu", "Neću", "Mrzi me" i sl.
-Ej, matori, ima dole kod mosta vopsi za samo 34.50...'ajmo da šljokamo ispred prodavnicu!
-Ne mogu, mrzi me!
-Ej, 'ajde idemo na koncert Vladoa!?
-Nemam pare, mrzi me.
-Ajde bre da dižemo revoluciju, da razjebemo ovu dosmanlijsku bagru!
-Jes', pa da dođu još gori lopovi! Ne mogu, mrzi me!
-...aj' onda će gledamo u zvezde, možda naiđe neki asteroid da nam skrati muke!?
-Mrzi me..
itd.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Bravo druže, velkom bek
ma samo se kote, bas omnimekekite! Pluschina <shift> +
Das ist ME! mrzi me da omiljenujem dao sam plus. Mrzi me da skrolujem gore opet.