
Opis zanesenjaka i ljudi koji nisu svikli da se nose sa svakodnevnim teskocama zivota. Uglavnom zive sami i u njihov zivot drugi ne zele da ulaze. Ponekad su takvi od rodjenja, ponekad izmenjeni tragedijom, gubitkom bliskih osoba. Uvek ih guraju u stranu, kao i da ne postoje, a oni sve to stoicki podnose, procedivsi tek po koju psovku. I lutaju tako,iz dana u dan sve nekako manji i pognutiji, dok jednog dana, jednostavno nestanu. Jer oni vec odavno snom mrtvijem spavaju.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Meni uvijek kažu da sam u nekom svom svijetu. CCC, koji li je to svijet jebem ga? :) +++
a jbg. :)
ovo mi je bila inspiracija
Ibrica Jusic Macka
U gradu nije vazno ime
u praznoj sobi, kaze prica
i u sred ljeta, u sred zime
ja vidim tuznoga mladica
On zivi sam i k'o zanesen
u svome svijetu od papira
a vani sunce, kisa, jesen
a vani vergl nesto svira
No jednog dana sum kraj vrata
to netko neznan uci zeli
u njegov zivot poput tata
da njegovu samocu dijeli
A vani zima, vani snjezi
i pored praga macka lezi
on pruza ruke k'o da sanja
a vani zora, svijetlost danja
No u tom casu, u tom trenu
pred sobom vidje nagu zenu
i on joj rece, budi moja
a ona kaze, ja sam tvoja
I sve sto ima mladic skupi
i stavi trgovcu na vagu
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu
Da, zlato zeli, al' ne haje
za skromnu halju sto joj daje
i tuzni mladic svako vece
u novu kradju opet krece
Jer on je zeli, on je ljubi
i volio bi da je mazi
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih
I rijesi sada, jos ove noci
u zadnju kradju on ce poci
i u zoru se mladic vrati
da strasnim novcem ljubav plati
I donese joj dragi kamen
u svijetu najveci od sviju
u kom se kao jedan plamen
sve vatre ovog svijeta kriju
I vidje, zena ruke pruza
i ljubi kamen kao muza
i kao sto njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije
I dok se njemu lice grci
u sobu udje mis i trci
i kao macka skoci zena
na plijen se baci istog trena
I stigne ga, a njeni zubi
vec traze meso koje pece
i zeni koju mladic ljubi
sa kuta usne krv potece
U strahu maldic oci sklopi
te strasne slike neka odu
on vidje ladju sto se topi
i svoju ljubav na tom brodu
A kada opet nadje snage
on digne vjedje, zene nema
i tada mjesto svoje drage
on vidje macku kako drijema
Kroz prozor udje svijetlost danja
on pruza ruke k'o da sanja
sad opet samo macku ima
a vani studen, snijeg i zima
ja poznavala jednog takvog. koja je to budala.
+
ibrica jusic je jedan prejak kantautor
ne znam mnogo pjesama od njega, ali znam onu
ljubia sam vasu 'ćer
@cptamerica
aha dobar je, vredelo bi ga poslusati, ima stvarno dobrih stvari
@lemaja
jeste da nam takvi ljudi ponekad izgledaju smesno, ali opet nikad mi ne znamo kakva ih je muka poterala. Mada naravno i ja sam ponekad ih smatrao obicnim ludacima.
*Znas ja sam pre koju godinu imao nekog nastavnika, covek stvarno nije bio normalan. I jebiga, svi se mi sprdali sa njim, jer je uvek bio nekako izgubljen, cimali ga na telefon i sta mu sve nismo radili. Posle se ispostavilo da covek pored toga sto radi u skoli, prodaje i serpe na pijaci, da prehrani decu od brata koji mu je nastradao