
Ono što retko govoriš, zbog onoga što se zove kultura (najčešće, ali i iz drugih razloga), razmišljajući kako bi sve to rekao da imaš još jedan život u kome bi se najebao keve svakome ko te nervira.
-Zdravo komšija! (ono što stvarno misli: Sad sam te u'vatila...)
-Zdravo komšinice... (Šta sad hoćeš, kučketino koristoljubiva?)
-Kako si komšija, kako tvoji? (Mada me zabole za njih, ti mi trebaš frajeru...)
-Dobro smo svi... (Umoran sam k'o konj, i šta te bole za mene, govori više šta 'oćeš)
-Ej, komšo, ti beše radiš u onoj firmi za popravke... (Dobru ti platu imaš, Bogami!)
-Da. (Znaš ti vrlo dobro gde ja radim, usedelice zrikava)
-E pa, mislila sam da mi pogledaš šporet, nešto ne radi rerna... Ne znam šta joj je... (Moj si! Šta da obučem??)
-Hoću. (Glupačo, ti ni ne kuvaš)
-Ajde, ti dođi, idem samo malo da se sredim... (Onu dekoltiranu majičicu na cvetove!)
-Evo me za deset minuta. (Ne vredi ti ni pet kila tih sisa, kad si ružna k'o đavo)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Кул, госпоја Ђексон