Ne, nije reč o istoimenoj pesmi Tap 011 iz 90-tih. Reč je o ribama koje sretneš samo jednom ili dva puta u životu a koje ti ostanu u sećanju zauvek, delom zbog svoje jebozovnosti a delom zbog zlostavljanja svog dugoročnog pamćenja u vidu "druženja" sa dotičnom za vreme dugih usamljenih noći. A opasna je po život upravo jer ti zbog nje, prvi put kad je spaziš, sva krv šikne iz srca u treću nogu pa stucaš i trokiraš ko gold 2-ka dizel na Bjelašnici.
- Aaaaaa tebra! Zipa sad cupi što ide!
- Uf, prva liga jebačica.
- Alo, frajeru! Prekrsti noge jebo te lebac u kafiću smo.
- Skuliraj tebrić, to je majka priroda samo. Sad ću ja, odo čas u wc xexe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.