
Najuzvišeniji stepen pijanstva. Ili ti alkoholna nirvana. Stanje pri kom se isključuje zdrav razum i sposobnost primene istog, prelazi se svaka granica bez bojazni od griže savesti i kasnijeg kajanja, ništa nije dovoljno sramotno za reći i učiniti i najbitnije, nije umereno, jer umereno nikad ne bi ni dovelo do oposmotrenog.
Jedan prosečan, novosadski, studentski stančić...sreda, oko 11h.(primer autentičan)
Mikika: Au buraz... al se pocepasmo sinoć... pogle šta napravismo od stana...
Vendi: Zlo buraz... zujim ko trafo stanica... kud nače drugu litru one dušmanke... odvojila mi dušu od tela...
Mikika: A jebiga, ponele me pesme... pogle pod što svetli, ko za Kristalnu noć, pazi kud staješ...
Vendi: Ajoj, pa šta nam to trebalo, brate pišao si sa terase dole onima u baštu kafića, dolazio nam konobar posle na stan...
Mikika: A ti si zaspao pod stolom sa glavom na tabureu...
Vendi: A ti si... (vremenska pauza dok se pokušava setiti...)
Mikika: Oposmotrenje buraz...
Vendi: Oposmotrenje...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.