Kupiš nove naočare, sa prekrasnim ramom. Odeš u bioskop, sedneš u prvi red i tokom čitavog filma urlaš na kino operatera da poveća slova.
- Alo, povećaj, e malo krupnije! Ajde, da nisam poneo cvikere, alo slova! Vidi što je simpatičan okvir, čuje li mene neko! Kod Kineza za samo 200 kinti, i još i futrola. Eeej, filmadžija!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.