Javlja se kada je autobus krcat putnicima a mi smo među malobrojnim srećnicima koji su uspeli da sednu.
U tom slučaju, uglavnom gledamo kroz prozor ili u neku neodređenu tačku ispred sebe, ili čačkamo mobilni telefon...
Sve radimo samo da ne bismo pogledali osobu koja nam maltene sedi u krilu i nemoguće je da je nismo primetili.
Na zalost retko kada sam dobijao priliku da osetim takvu vrstu "krivice" :P +++
Ha ha, kakva si ti moralna gromada... :)
+
еее док сам још путовао бусом у школу у датим ситуацијама нека би би супер клинка радо сједала у крило...еее то су били днаи :)
А ја мислила да је ово универзалан осећај, кад оно...
Ja nemam osecaj krivice,samo beskrajno zadovoljstvo zbog date situacije :)