
Vonjaš. Klapiš za oči. Plakni se, ortak. Suptilno. Sakriveno sa Doli Bel.
- Čitav dan radim po ovoj vrućičini, ulijepio sam se čitav. Jebali ih klima uređaji, sad našli da ih postavljamo.
- Dragi, osećaš se Doli Bel.
- Ti gledaš filmove, dok ja tu kičmu krivim. Ee Dejo moj Dejo, šta si ti oženio.
- Nisam gledala film, prala sam zavjese. A i tri sam mašine tvojih prljavih stvari oprala. I nisam rekla Sećaš li se Doli Bel, nego O SE ĆAŠ SE! Smrdiš.
- Prvo - nisi ti oprala tri mašine, nego ih je mašina oprala. Ti si samo ubacila veš unutra. Ubacila! Strašan posao. Ja sam visio sa trećeg sprata naglavačke. I drugo - smrdim?! Ovo je miris novca, krvavo zarađenog. NE smeta ti kad ti u guzicu trpam pare?! Tad ne smrde? I treće - BOLI ME KURAC.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.