Prijava
  1.    

    Osećati se k'o časna sestra koja je izgubila nevinost

    Onaj osećaj koji vas obuzima kada uhvatite sebe kako ste uradili nešto što ste obećali sebi da nikada nećete... Ili barem osećaj koji obuzima jutro posle.

    11 sati, prepodne.
    Zraci kasnog jutarnjeg sunca probijaju kroz staklo. Hladno je. Zadah duvana i ustajalog pića leži teško u vazduhu.
    Krešimir se budi. Polako, tromo. Uz mljackanje. Težak, gotovo nepodnošljiv bol u glavi. A onda se smiruje, i dalje je tu, ali koliko toliko podnošljiv. Posledice sinoćne pijanke. Ako, Nova Godina je, tako treba, a daće Bog, ovo neće biti poslednja.
    Krešimir se obrće na leđa. Još zatvorenih očiju, hiljadu puta ponovljenim pokretom napipava pored sebe i uzima svoje verne bokserice sa Šiljom na dupetu. Navlači ih.
    A onda otvara oči... Trenutak kasnije želi da ih nikada nije otvorio.
    Na krevetu do Krešimira leži devojka, no reklo bi se devojka, sa dimenzijama trokrilnog šifonjera. Grdosija se okreće, praćena zvukom škripe federa u dušeku, napregnutih do granice pucanja.
    Krešimir je zgranut. Brzo dohvata svoje pantalone, oblači ih, navlači Black&Fucker majicu, ide. Bezciljno, sa izrazom čoveka koji je osuđen na smrt. Kroz glavu mu prolazi samo jedna misao : "Mora da se ovako oseća časna sestra nakon gubitka nevinosti"...
    Ulazi u VC, iz tog istog vca se satima kasnije čuje tihi plač.