
Pođeš na p'jacu/tržni centar/butik/ da kupiš nešto, i nađeš to što ti treba, i tamo je ljubazni prodavac i počinje svoju besjedu.
- Viđi, vidim da si zainteresovan, ovo prodajem 35 eura, ali ako si kupac, za tebe može i 30.
- Ne znam brate, nešto mi ne izgleda kvalitetno...
- Čuš ne izgleda kvalitetno, ovo ti je mašina, viđi samo boju, izgled, završnu obradu...
- A što znam... Ništa, pogledaću da nema đe drugo, pa ako ne bude imalo, dolazim kod tebe.
- 25 eura! Znači to je minimum što ti mogu spuštit'.
- Ništa brate, ne uzima mi se...
- Što, što mu fali?
- Osim dva ćoška i sredina, ništa više...
- A najteže je radit' s ljudima...
- Pa ti onda radi s životinjama.
- Jesi li ti doša' ođe da me zajebavaš ili da trguješ, ako si doša' da se zajebavaš, u'vati se džade.
- Grijeh je tebe zajebavat', ti si se zajeban rodio.
- 'Ajde gas s moje tezge, odavno nisam palio šamare, a i ne valja se kačit' samnom kad sam u trenerke, tad nogama palim šamare.
- Idem brate, uplašio si me, pozdrav.
- Moj ti usput šupčino.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Tako bre, prava domacinska, brdsko primorska!+++
Ako ti veliš da valja, onda da ti vjerujem.
ne zajebaj stvarno je dobra, ali mislim da je drugi kucao a ti diktirao
Nije, ja sam kucao a moj mozak smišljao. Kakav smo mi tandem!