
bilo koji tržni centar otvoren ikada u Beogradu. imitacije odavno odbačenih ideja sa zapada, prepune gomile neinventivnih prodavnica bofla sa ružnim mesingano-mermernim kafićima u kojima bleji dobar deo srpske omladine nepoznatog izdržavaoca, koji zapošljava suvopičaste napičene prodavačice i nadrndane tipove na efedrinu kao obezbeđenje.
kao da ima nešto interesantno u razgledanju izloga koji su musavi i svaki kao jaje jajetu sličan i fascinaciji inostranim verzijama konfekcije Beko ili Kluz, prevedenim u pseudofensi brendove.
ipak, otvaranje svakog od njih izazivalo je malograđanska stampeda i brojnost kao da se po povoljnoj ceni dobijao prefiks hadži bez hadžiluka.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlično.
Na efedrinu jooooooj majko +++