
bilo koji tržni centar otvoren ikada u Beogradu. imitacije odavno odbačenih ideja sa zapada, prepune gomile neinventivnih prodavnica bofla sa ružnim mesingano-mermernim kafićima u kojima bleji dobar deo srpske omladine nepoznatog izdržavaoca, koji zapošljava suvopičaste napičene prodavačice i nadrndane tipove na efedrinu kao obezbeđenje.
kao da ima nešto interesantno u razgledanju izloga koji su musavi i svaki kao jaje jajetu sličan i fascinaciji inostranim verzijama konfekcije Beko ili Kluz, prevedenim u pseudofensi brendove.
ipak, otvaranje svakog od njih izazivalo je malograđanska stampeda i brojnost kao da se po povoljnoj ceni dobijao prefiks hadži bez hadžiluka.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Odlično.
Na efedrinu jooooooj majko +++