
Psovanje oca očinog je fenomen vezan za područje Crne Gore i najčešće predstavlja ozbiljan atak na ličnost kojoj je uvreda upućena. Verbalni konflikt u kojem jedan od aktera iskoristi ovu uvredu često prerasta u fizički obračun.
I dan danas postoji nedoumica da li je otac očin izraz koji se koristi za đeda ili samo drugi način da se spomene otac.
Pripadnici "očevske" teorije smatraju da se psovka "je*em ti oca očina" razvila iz psovke "je*em ti oca" zbog potrebe da se pojačao efekat iste pošto je sa vremenom zbog učestale upotrebe narod u Crnoj Gori na nju oguglao.
Pripadnici "đedovske" teorije se više fokusiraju na sam izraz "otac očin". Oni smatraju da je "očin" u ovom izrazu prisvojni pridjev, te smatraju da bi se izraz mogao "prevesti" kao otac očev, to jest đed. Ovu teoriju donekle potvrđuje to što je đed u 90% slučajeva imao više ordenja nego otac, pa je samim tim uvreda na njegov račun bila mnogo gora.
Danas se izraz koristi u raznim situacijama (vidi primjere)
Među prijateljima: Đe si ti je*em ti oca očina!
U konfliktnim situacijama: Šta je bre fukaro! Nemoj da ti je*em oca očinog!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.