
Izuzetno zanimljiva rabota koja se odvija na slavama, rođendanima, svadbama, tj. na mestima gde ima da se jede i pije do mile volje. Parola, što je džabe i Bogu je drago, je kod nas poprimila status jedanaeste Božije zapovesti, jer smo, jelte nebeski i vrlo pobožan narod. Pa je tako sam čin nekontrolisanog trpanja hrane i pića u naš organizam, dok holesterol i jetra vrište, mole i kume, postao slika i prilika svakog veselja. Da bi se što više potrpalo u nabreklu pivsku stomačinu, dolazi se do zaključka da tom istom dlakavom trbuhu treba dati više prostora. Dati mu pas u prazno. Tu na scenu stupa kaiš. Isti onaj koji se koristi za vaspitavanje svoje i tuđe dece, žene i ostale mnogobrojne rodbine i prijatelja. Otpuštanjem za rupu ili više, otvara se gorepomenuti prazan prostor, koji vlasniku kaiša pruža priliku da u svoj magacin ubaci još po koje jagnje, prase, sarmu, kolač, tortu, pivo... I tako pojede i popije više od komšije i zeta.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
nesto ovako ? http://vukajlija.com/dugme/336696
+
E baš tako :)
Koji kaiš. Danas svi dolaze u trenerkama, samo našteluju učkur i nastave sa krkanjem. +
Učkuru isčupaju. Koji će im. Što više hrane to bolje