Prijava
  1.    

    Pa ja još nisam jeo

    Dođeš onako iz pizde materine, lutaš gradom. Sa strane gledaš sve one ljude.Prosjaci ,radnici,turisti..Sedneš na klupu i gledaš kako prolaze svi oni automibili ,kamioni..Kako vozila prolaze prolaze i vaše misli.Razmišljaš u sebi "Kakav sam ja dripac, pa ja još nemam porodicu". Gladan si.Žedan si. Nemaš cigara.U džepu ti stoji 200 dinara. Došao si u stanje da ne znaš da li da se smeješ ili plačeš. Beda ti je preuzela dušu. Opet u sebi: "Bože, šta treba da radim? Pa zar sam ja kriv što je ovaj svet propao, pa ja sad nemam šta da jedem?"A gde su ti kuća i posao, mora da je maca pojela. Šta ćeš, takva ti je sudbina..

    Ideš u neki kafić. Ideš u onaj koji je baš na zabačenom mestu, jer opet misliš da je tamo jeftinije.Ulaziš u kafić koji ima tri stola ,jedan suncobran i konobaricu od 60 i kusur godina. Naručuješ kafu koju nisi pio par dana. Misliš da će ti ostati i da nešto jedeš.

    Konobarica: Izvol'te ?
    Nezaposlen: Jednu kafu bih molio.
    Konobarica: Stiže za dva minuta.
    Nezaposlen: Okej.
    Konobarica: (donosi kafu)
    Nezaposlen: Hvala.
    Konobarica: (donosi račun)
    Nezaposlen: (gledaš u račun, koji iznosi 130 dinara, zatim podižeš pogled ka konobarici govoreći sledeće reči): Gospođo, pa ja još nisam jeo! Čemu toliki račun onda?