
Patrijarh Pavle od milja. U narodu široko zastupljeno tepanje ovom, nažalost, preminulom. Paja ima milozvučan prizvuk, kao da se obraćate nekom veoma bliskom. On je zaštitnik, a u isto vreme i veliki prijatelj.
- Danas prođoh pored crkve, a ono ispred beli BMW X6. Zamisli samo, u greh su ovi današnji popovii zagazili...
- A pokojni Paja se vozio u autobusu!
- Sećam se. Ja sam bio jedan od tih koju si sedeli iza, sada već preminulog, Paje. Bog da mu dušu prosti.
----
- Oteše nam sve. Država se raspada! Ljudi više ni u crkve ne idu!
- A za vreme pokojnog Paje nisi mogao ulicu preći od redova ispred crkve.
- Eh, da. Ona deca unutra u gomili su u nesvest padala, ne bi li poljubili Njegovu ruku.
----
- Otišao sam jutros u prodavnicu, a neki lopov naleti i celu kesu mi ote! Lopurda!
- Znaš li ti kako je bilo za vreme našeg Paje? Mogao si, bre, na klupu u parku da legneš, a da ti dlaka sa glave ne fali!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.