
Teže prepoznatljiva geografija, tanka psihologija i jaka patologija. Ko podlegne uticajima druga dva faktora, eto siledžije i šabana, izgubljenka u vremenu i prostoru, u životu...u sportu...I kad ima love, nema slave, uvek neko drugi bude jači, brži, a biti drugi u trci sa dvojicom, trojicom-boli, jer ni lova ne može da kupi sve.
farmaceutima iz Vršca je mala šampionska titula u biznisu i apotekarstvu, nego najviše vole da budu šampioni u basketu. A za to treba imati i šmek i srce, a ne sitnu dušu i podle ruke. Obilje para koje gazde nude ne donose cilj, jer"nema hemije", nema izazova, samo profesionalizam, jeftiniji ili skuplji-tek nedovoljan za pravi iskorak u kvalitetan sport, tj. I gladijatorsku ligu, ali i dovoljno jak profesionalizam da preslika onu sitnu želju da kako tako polome one sa vrha.
Pa, kad ne ide-udri u Zvezdu, u Partizana, pljuj po svima na dva tri jezika, bodi, laktaj dok neko ne pukne. Od Avodžobija , preko Miloja do Marića nikako da se opamete-"što ulaziš u tuču kad nisi jači"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.