
Omiljena igra u situacijama kada treba komunicirati sa nekim od koga vas deli staklena površina i drago vam je što je tako.
(Drakče je u taksiju,u gradskoj vrevi,žuri na posao,odjednom vidi Mićka u autu koji mu duguje trista miće,kreće lupanje po staklu,jer jbn ručica za prozore ne radi)
- E,gde si care?
- Da si se nacrtao kod mene sutra sa onim parama,zapaliću te,si čuo?(Mlataranje rukama,upiranje kažiprstom)
- Šta,šta brate?Ne razumem te ništa.Strani film?
- More,kad te dohvatim! Zadaviću te!(Odsečni potez ispod brade,kaput!)
- Umri muški da nije?
- Aaa!(Drakče razjareno lupa po staklu)
- Pobesneli Maks?Hehe,lud si skroz,ne mogu sad da se igram brate,gledamo se.(Daje gas,fijuuuu!)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pa ovo je sjajno! :)
fala staklena:)