
Igra koju zna svako u svetu, u svakoj zemlji, kojom se donose najvaznije odluke. Kao sto je ko ce da ode po vodu, ili ko ce da pridje devojci. A ujedno totalno nerealna igra.
Pera: Lopta nam ja pala kod devojcica, Milane idi je ti uzmi, ja ne mogu jer mi se svidja ona Milica.
Milan: Necu, meni se svidja Jelena, ajde papir - kamen - makaze.
Pera: (Papir) Ja sam pobedio, ajde sad ti idi po loptu.
Milan: (Kamen) Koliko imas srece, evo idem. Ali sledeci put kad budemo igrali ti uzmi papir, a ja cu neki veliki kamen pa da vidimo ko ce da pobedi i da li ce papir da te zastiti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.