Paradoks nepravde
Kada ljudima više smeta reakcija na nepravdu, nego sama nepravda. Dok je apstraktna, nepravda se tolerira jer druge ljude ne dira. Kada se reagira, traži se zauzimanje strane.
U zapadnom kulturnocivilizacijskom krugu, sve se temelji na stranama, odnosno oprekama, iako postoje složeniji mehanizmi u rješavanju društvenih situacija.
Reakcija na nepravdu od drugih prešutno aktivira krivnju, strah i prijetnju identitetu.
Nastoji se diskreditirati reakciju usmjeravanjem na pobunjenika:
“Previše si agresivan.”
“Smiri se.”
“Nije to baš tako strašno.”
Društvo poručuje budi moralan, bori se protiv nepravde, ali ne budi neugodan. To je logički je nemoguće jer je stvarna obrana od nepravde uvijek neugodna, a time i devijantna. Uznemirenost publike je nusproizvod istine, odnosno govorenja istine - parezije.