Prijava
  1.    

    Paradoks odjeba

    Kada ''previše smo slični'' i ''previše smo različiti'' istoj devojci znači istu stvar: odjebi. Tu čovek stvarno ne zna kako da se postavi. Šta sad da radim? Da malo pogledam šta te zanima i da se potrudim da razvijem stav ili da ništa ne radim i buljim kao duduk kad mi pričaš o mogućnosti razvoja osećanja od strane mašine programirane da uči? A, da, da odjebem.

    -E, Miki, aj odo' ja da probam kod one ribe.
    -Aj.

    prilazi devojci
    -E, mala... Da ti nije ćaća terorista?
    -Da...
    -Jer si prava bomba! Oćeš sa mnom u neku šetnjicu, ovo-ono. Anđele, pam pam pa ram pam... Anđeleeeeee!
    -Jao, hvala na pozivu, ti i ja smo previše različiti, nemamo nikakvih zajedničkih interesovanja.

    vraća se drugu
    -Jebiga, ova je neki hipster, čim ne voli georgijanje, na ''Anđela'' nije pala, nemam ja tu šanse, mrzi me sad da nastavim da je smaram.
    -E, mogu ja da probam?
    -Aj, idi, hipsteru.

    ovaj drugi prilazi devojci
    -Primetio sam ti majicu, hahahahahahaha!
    -Jao, hvala ti! Pazi ''The Cake is a Lie, or May God Strike Me Dead!''
    -DA! Ali fora da L to kaže, hahahahahhahaha!
    -Imaš jabuka? Poludim kad ne dobijem dozu! Hehehe!
    -A, ja mislio da si Misa.
    -Nisam, ona je glupa.
    -E, sad mi se stvarno sviđaš, da li bi htela da prošetamo?
    -Jao... Pa... Ne, izvini, stvarno. Mislim da smo previše slični, ne bi to nikako išlo.

    vraća se drugu
    -I, šta bi? Čujem nekako se smeškala, ovo-ono?
    -Nemam pojma brate, nisam Šerlok Holms, daj pivo.