
Radnja svakog filma je u suštini sledeća - Četa partizana se povlači od tačke A do tačke B. U četi je glavni lik koji se zaljubljuje u neku bolničarku, a tu mu je i sestra. Gule koru sa drveća i seku noge zbog hladnoće. Bore se protiv hiljada četnika koji samo pevaju "Spremte se spremte" i kolju nedužnu decu i seku kerovima sve četiri šape. Četnici naravno gube zbog otežanih uslova borbe (rukavi su im masni do lakata od gibanice). na kraju glavnom liku umiru i sestra i riba, i poentu filma ogvori glavni glumac glasom voditelja TV dnevnika iz osamdesetih "Drago mi je da su žrtvovale život zbog komunizma i druga TIta"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ ovo je odlično!