Najinteresantnija vrsta zajebavanja bližnjih jer se uvijek poslije možete praviti ludi i izvlačiti na to kako vi ne možete biti krivi za nečiju nečistu savjest i potrebu da se brani iako 'nije' napadnut.
Ja: Eeee, druže pa gdje si ti, ne daš se vidjet'. Ja baš nešto sinoć kontala, IZAĆ' NAPIT' SE I NAPRAVIT' SRANJE, al' reko' neću... To samo budale rade....
Drugar: Ahaaaa..,
Ja: Bolje mi je umjesto tog lijepo se prošetet' PARKOM...
On: Da, da, naravno...
Ja: Čula sam da ovo novo CVIJEĆE što su zasadili prelijepo, a i oni mali BORIĆI....
On: Ne znam ja...
Ja: Prosto ti srce puno kad gledaš kamenčiće kako se KOTRLJAJU prema rijeci...
On: Ajd' i ti mi se popni na glavu, ionako me zajebavaju svi zbog tog! Više ću pobudalit od vas!!!
Ja: Molim? Pa ja samo pričam, vidim ti ćutljiv, pa da te oraspoložim (šmrc, šmrc)... Jest ova omladina današnja nervozna...
(inače, drugar se nacugao u parku, pokušao iščupati borić, pomislio da neko ide, zapeo za cvijeće i otkotrljao se prema rijeci)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.